Obzirom da je zeleni petak, dan koji je već predodređen za vikend i odmor sa porodicom i prijateljima negdje među zelenilom, odlučio sam danas, malo blažim intezitetom da se zabavim, kako sebe, tako i vas, nekim stvarima za koje vjerujem da ni sami nismo svjesni vrijednosti koje posjedujemo.

Moderna nauka još nije uspjela dokučiti pravi kapacitet našeg mozga i mogućnosti zeleni ćelija. Teorije postoje, nagađanja i predspostavke isto tako, ali suštinska “suha” teorija šta bi bilo – kad bi bilo, još uvjek nije sto procentno zastupljena ni u jednom naučnom radu. Govorim naravno o tome, šta bi čovjek da ima mogućnost kontrolisanja 100% svoga mozga, čitavog kapaciteta istoga?

Koliko bi nas to pokvarilo? Na koji način bi rješavali probleme? Dali bi uopšte bilo nerješivih problema? Dali bih postojale bolesti za koje ni najmodernija nauka nema adekvatnog lijeka? Dali bih bilo ratova? Gladi? Propasti? Zavidnosti? Novog poredka? Beskonačno mnogo pitanja.

Realnost je za nekoliko nijansi drugačija. Osoba može da “vježba” svoj mozak različitim načinima, testovima, psihofizikom, multitaskingom, učenjem, rješavanjem kompleksnih matematičkih problema i sl.

Lično moj stav je poprilično jednostavan. Mozak jedinke, organizma ili osobe, kako kome odgovara određeni pojam, je razvijen u toj mjeri koliki su mu vidici. Kažem lični stav, jer dugogodišnjim istraživanjem sam zaista došao da zaključka koji je sličan ovome. Skučenost mozga ne mora značiti da je mozak nerazvijen i obrnuto. Mozak koji nije skučen (zatvoren u sigurnom krugu) ili kako kolege Malezijci kažu “Brain outside the green box” planira, vidi, ne očekuje, nema straha, predrasuda i nema kraja. Infinite & Irrelevant.

Trenutno sam u Bosni, na odmoru i dopustu. Primjer ovoga što govorim vidim u opisu jedne firme, čiji kamion sam vidio u prolazu, slogan glasi “Sky is the limit”. Mislim da je riječ o nekom piću, ali nisam siguran. Ne bih da ulazim u marketing i strateško oglašavanje dotične kompanije ali takve sublimentarne poruke koriste zaista neke od najveći svjetskih kompanije, što me je impresioniralo u momentu.

Hajde da se vratimo početku i onoj jednostavnosti koju uporno pokušavam nametnuti od početka pisanja ovog bloga.

Imam jedan zadatak za Vas sve, i biti će jako zanimljivo i zabavno čitati Vaše odgovore i način Vašeg razmišljanja. Svojim studentima sam jedne prilike dao jedan test pa ću ovaj put i Vama, uz određene sitne prepravke postaviti isto pitanje.

Pitanje glasi: O kojoj boji razmišljaš dok si čitao/la ovaj post?